Na njenom instagram profilu gdje sam ju i pronašla, kao i na njenom blogu, imam osjećaj kao da sam zakoračila u jedan divan, poseban i nadasve intiman svijet. Fotografije i priče su joj jednostavno prekrasne.

Ana, Beograđanka (točnije Zemunka) se trenutno u potpunosti posvetila svijetu food bloganja, a inače je veliki zaljubljenik u umjetnost, koju ona, kao i svi blogeri, na neki način i stvara kroz svoj rad.

Blog je nastao sredinom 2010. godine, krajnje spontano. Ljubav prema hrani postoji od kada znam za sebe.

Nekoliko godina prije osnivanja bloga pratila sam nekoliko stranih food blogova, da bih slučajno otkrila domaće kojih je tada bilo baš malo. I malo po malo, u glavi se definirala ideja o kreiranju vlastitog bloga, a kupovinom fotoaparata sam konačno prelomila i započela priču zvanu Prstohvat soli.

Prstohvat soli je moja gastro priča. Mjesto gdje kao foodie djelim svoju ljubav prema hrani sa ostalim ljubiteljima dobrog zalogaja. Kako je moj jelovnik dosta eklektičan, slobodno mogu da kažem da svako može da nađe nešto za sebe. Od recepta za poslastice, lagane obroke, ideje za doručak, poneku priču sa putovanja...

A ono što Ana najrađe priprema su slastice i specijalitete azijske kuhinje.

Posljednjih godina izuzetno cijenim obroke čija priprema ne uzima puno vremena, a ukusom su veoma bogati. A baš takva je azijska klopa, sa akcentom na juhe sa nudlama. 

Moja healthy navika...

...svaki dan započinjem sa smoothie-em. Pošto nisam od onih koji su gladni čim otvore oči, doručak sam oduvijek preskakala. To je stvar koju sam promijenila posljednjih godina, a smoothie je neka vrsta laganog doručka koja mi prija. 

Što se tiče zdravih navika...

Može se reći da pazim šta jedem, posebno pazim na količinu. Daleko od toga da je to nešto striktno, da sebe ograničavam u nečemu već generalno (srećom!) nisam sklona hrani koja je ozloglašena.

Prie nekolio godina sam sticajem okolnosti bila na nekom strogom režimu ishrane koji me je malo pogurao u smjeru zdravijih navika.

Kada se ta priča završila, nisam se zadržala na tom režimu jer je bio dosta strog, ali od tada o prehrani vodim računa u granicama normale. Određene namirnice sam definitivno izbacila iz kuće jer sam svjesna njihove štetnosti, trudim se da čitam etikete na proizvodima i da se što više informiram.

Ali najbitnije - naučila sam da osluškujem svoj organizam, bar za mene je to najbolji način da stvari držim pod kontrolom. Daleko od toga da u toku dana neću pojesti slatkiš ili nešto tog tipa, ali kao što sam naglasila, nisam tip koji preteruje u hrani pa me to dosta spašava od loših poteza ili navika.

Mislim da Ana to nije mogla bolje sročiti! 

I ja smatram da se nije dobro ograničavati ili pretjerivati sa obsesijama o hrani, ali naglašavam važnost slušanja vlastita organizma, važnost umjerenosti i spoznaji o kvalitetnoj hrani, kao i o važnosti fizičke aktivnosti.

Kvinoju operite pod mlazom hladne vode, pa sipajte u lončić i prelijte sa čašom vode. Stavite da proključa na najjačoj temperaturi, pa smanjite i kuhajte oko 15 minuta ili dok zrnca ne nabubre. Prebacite u cjediljku dok spremite ostale sastojke.

Napravite dresing od maslinovog ulja, soka od limuna i meda. Dodajte sol i biber po ukusu i dobro promiješajte.
Sjemenke sucokreta kratko propržite na vreloj tavi. Cherry isjecite na polovine ili četvrtine. Avokado isjecite ili na kriške kao na fotografiji ili na kockice. U tanjuru sipajte kvinoju, nasjeckane cherry rajčice, avokado, dodajte matovilac. Prelijte sa dresingom pa promiješajte.

Pospite sjemenke suncokreta i odmah poslužite.