Culinary postcards - blog pun ljubavi prema hrani i putovanju- riječi kojima Iva opisuje svoj rad, odnosno svoju strast!
Ove nedjelje dolazi nam još jedna zanimljiva gošća, koja kao njezina prethodnica Lili, obožava hranu i putovanja, te dijeli sa svojim čitateljima svoja raznovrsna iskustva u obja područja!

Slobodno se mogu i ja poistovjetiti sa njima jer se smatram baš frikom za putovanjima i ljubavi prema hrani te novim idejama!

Da ne duljimo, tko je Iva i koja je njezina priča, otkrijte u nastavku...
Iva Savić dolazi iz Zagreba, pravnica, supruga i majka, amaterska kuharica, gurmanica i ljubiteljica svega što im veze s hranom i putovanjima. Jedno vrijeme sam dosta putovala, za što je najviše “kriv” moj suprug, koji voli putovati više od ikog koga znam. Kad nam je stiglo dijete, putovanja su se prorijedila.  Ma mislim da ne selim(o) često, skoro čitav svoj život provela sam u Zagrebu gdje sam se rodila i školovala. Zbog prirode posla koji radim imam potrebu i mogućnost usavršavati se u inozemstvu, pa smo u dva navrata preselili u Chicago (SAD) na kraće vrijeme.
Kao što sam već napomenula u uvodu, Culinary postacards, kako vam i samo ime govori, bavi se putovanjima i hranom. Kako je nastala sama ideja, reći će vam Iva.

Inicijalna ideja kod pokretanja bloga je bila da spojim te dvije ljubavi – prema hrani i prema putovanju. U vrijeme kad sam pokretala blog suprug i ja smo puno putovali, i među fotografijama s naših putovanja bilo je najviše slika hrane, restorana i tržnica. Tako smo došli na ideju da pišem naše male gastro reportaže s tih putovanja i da to popratim s receptom nekog od jela koje smo na tom putovanju (prvi put) jeli, namirnicama koje smo donijeli doma i tome slično. Od tuda i samo ime bloga.

Pisanje bloga često oduzima puno vremena...od samog vođenja stranice, kreiranja recepata, slikanja, aranžiranja, sređivanja materijala, pisanja, znanja, te i samog objavljivanja! Nije to baš vrlo jednostavno, pogotovo ako želite da vaš rad poprimi malo ozbiljnije i profesionalnije ruho.
Kako i sama Iva kaže...
Kad sam počela s pripremama oko pokretanja bloga, prije skoro tri godine, nisam ni znala što me čeka. Vidjela sam blog kao mjesto na kojem ćemo čuvati svoje uspomene vezane uz putovanja, i dijeliti ih s prijateljima. Kulinarski blogovi koje sam tada povremeno pratila bili su mi štivo za razbibrigu ali nisam mislila da će se i moja priča rasplesti u tom smjeru. Blog je zaživio prije malo više od dvije godine, a prije pola godine je konačno dobio i svoj novi – dugo čekani, ozbiljniji format i izgled.

Blog mi je prije svega otvorio vrata u jedan sasvim novi, drugačiji svijet. Upoznala sam nekolicinu dragih blogerica, s kojima volim razmjenjivati ideje, i ponekad mi se čini da smo se toliko upoznale kroz hranu da dobijem osjećaj da se poznajemo oduvijek.

 Voljela bih se u budućnosti konačno počastiti s pravim, kvalitetnim fotoaparatom, kako bih blog dovela na jednu višu razinu. Voljela bih i kad bih imala više vremena za baviti se blogom, pogotovo fotografijom. Nemalo puta mi se događa da na dnevnoj razini spremim nešto zanimljivo i drugačije, ali nemam vremena fotografirati, niti zapisati recept. Kampanjac sam kad je blog u pitanju, i uvijek kradem neki trenutak i nabrzinu sve to obavim, pa sa manjim ili većim zakašnjenjem sjednem i pišem blog. Voljela bih to promijeniti, ali ne vjerujem da je uza sve poslovne i privatne obveze to izvedivo.

Budući da Iva dosta putuje i tako se obogatila životnim iskustvom, imala je prilike susretati se sa mnogo raznih kuhinja diljem svijeta. Koja joj je najviše prirasla srcu, teško je reći.
 Ulovim se kako jednom kažem da je to libanonska, drugi put prednost ipak dam vijetnamskoj, a onda se opet vratim na nama bliže, grčku ili talijansku kuhinju... U svakom slučaju postoji nešto što povezuje sve te, meni drage kuhinje, a to je korištenje puno svježeg povrća, zanimljivog bilja i začina, i postizanje jednog lijepog balansa u svakom jelu. Međutim, uza sve te kuhinje, i dalje volim našu domaću kuhinju, pogotovo kuhinju Istre i Dalmacije, ali i mnoga klasično zagrebačka jela.

Odlično, baza svakog jela svježe raznoliko povrće-mljac! Već ste primjetili da i Iva preferira zdravu kuhinju i eksperimentira u pripremi zanimljivih slastica.
A što preferira, slatko ili slano...eh, to je već mali problemčić!
Da si me to pitala prije godinu dana, bez razmišljanja bih ti rekla da su to slatka jela. Uvijek sam više spremala slana jela, ali s malo mesa, većinom na bazi žitarica i povrća. Međutim, u zadnje vrijeme sam se malo više posvetila pripremi jela bez žitarica, iako mi je to jako teško jer jako volim i kruh i rižu i paštu. :D

Oduvijek nastojim kuhati uravnoteženo. Ne zovem to “zdravo” jer se u današnje vrijeme definicije zdravog bitno razlikuju među različitim tipovima prehrane, i sve me to zbunjuje. Stoga sam odlučila slušati sebe i voditi se onom da treba jesti sve u razumnim količinama. Ipak, kad su deserti u pitanju, u pravilu su to zdravije opcije. Kad pojedem takav (zdravi) desert puno se bolje osjećam, i deserti poput “torte s tri kreme” jedem iznimno rijetko, kad sam u gostima i “moram”. (isto je i kod mene :D ). Najveći izazov u kuhinji mi je svakako priprema deserta, pa tako i ovih zdravih, i u pravilu samo njih spremam prema receptu.

Svi više manje imamo neku rutinu što se prehrane tiče. Iva prije svega nastoji paziti što jede što više. Znate onu, "love yourself enough to live a healthy lifestyle"- slažete se?!
Dan započinjem s voćnim obrokom, ili nekom domaćom kašom ili granolom. Međuobroci su mi u navici, i obično se sastoje od nekog voća, svježeg ili suhog, orašastih plodova, ili popijem kefir ili jogurt. Imam i najmanje dva prava obroka, tako da na kraju dana zbrojim da sam pojela 5, nekad i 6 obroka. Ne inzisitiram na radikalno zdravoj prehrani, i uza svo paženje često mi se dogodi da zbog nedostatka vremena ili stresa zgriješim s nekim slatkišem ili nezdravom, brzom opcijom. Međutim, uvijek zaključim kako mi normalni, hranjivi obroci puno više pašu.

Pa, kad smo već kod hrane...
S obzirom da tvoj blog prate oni koji vole zdravo se hraniti, odlučila sam ih počastiti jednim prefinim i iznimno hranjivim doručkom, koji će se nadam se i tebi svidjeti. Sirova krema od heljde (kaša) je postala jedan od meni najdražih doručaka jer, osim što je ukusna, dugo me drži sitom, i trpi razne varijacije. Za tvoje čitatelje sam malo eksperimentirala i napravila najfiniju kremu od heljde do sad – Čokoladnu kremu od heljde s prženim lješnjacima.
Uh, mljaaaac!!!! Pa, hajmo škicnuti recept :D
 

Sve sastojke osim lješnjaka ubaciti u blender i blendati dok se ne pretvore u kremu. Istresti u zdjelicu/čašu i posuti s prženim lješnjacima.
Za dodatni čokoladni užitak kremu možete posuti i zrncima sirovog kakaa.

Hvala Ivi što nam je pružila priliku da ju malo bolje upoznamo te što je podijelila sam nama svoju ideju za hranjiv i ukusan doručak!
Čitamo se i dalje, a iduću nedjelju svakako ponovo svratite po još jednu priču!