Pa tko je zapravo Tina?

Moram priznati da si me potaknula na razmišljanje jer sam shvatila da nikada nisam odgovarala na jedno toliko jednostavno, a opet jako zahtjevno pitanje :) No, krenimo od jednostavnih činjenica :) Iako sam rođena u Karlovcu, više od polovice života živim u Zagrebu. Po struci sam magistra ekonomije, smjer financije i radim u struci, na poslovima vezanim uz tržište kapitala. Majka sam dvoje djece koja mi pružaju neizmjernu podršku u svemu što radim, pa tako i mom blogu i cijeloj ideji koju širim. Ne smijem zaboraviti da mi veliku podršku pruža i moj suprug, koji je ujedno i autor većine fotografija objavljenih na mom blogu (Hvala, Nebojša <3!).

Budući da je nezahvalno karakterizirati samu sebe, reći ću ti kako me doživljavaju moje prijateljice: "vječni optimist" :) S obzirom na tu činjenicu sam i pokrenula blog, najviše zato što ne želim vjerovati da nam je zbog prehrambenih navika svima odzvonilo, već želim širiti ideju o izboru kvalitetnih obroka koji neće od nas zahtijevati da se odselimo na pusti otok kako bismo ih pripremali, nego će nam omogućiti da u naš svakodnevni život uvedemo novine koje ćemo osjetiti ne samo na svom tijelu nego i duboko u sebi.

Zelenarium.com je blog za sve one koji žele naći fine, jednostavne i brze recepte koje pripremam prema raw food načelima. Htjela bih ljudima približiti zdravu hranu i dati im ideju što jesti, a pritom ih naučiti kako to i realizirati u ovom ludom, brzom tempu kojim svi živimo. Važno mi je da hrana bude ukusna i da je izgledom primamljiva te da nije potrebno uložiti veliki napor da ju i pripremimo.

Mislim kako bi se svi mogli složiti sa Tinom po ovom pitanju...kako jesti kvalitetno i ukusno u ovom ubrzanom svijetu?! Ako se pitate je li to moguće, evo dokaza iz osobnog iskustva... ;)

Pokrenula sam ga u lipnju 2013. godine. Datum nisam odabrala slučajno, već u njemu ima simbolike, jer sam si ga poklonila za okrugli rođendan, kojim sam ušla u desetljeće promjena i životne zrelosti. Radim izuzetno zanimljiv i dinamičan, ali naporan i stresan menadžerski posao koji je, s godinama, počeo ostavljati traga na mom zdravlju. Godinu prije pokretanja bloga sam se prvi put susrela s pojmom "sirova hrana", slučajno posudivši knjigu Victorije Boutenko "U 12 koraka do sirove hrane".

U godinu dana već sam promijenila svoju i suprugovu jutarnju rutinu uvevši zelene smoothije kao početak dana. Ubrzo su počele i druge promjene u mojim prehrambenim navikama, ali i u stilu života. Blog je na početku bio zamišljen kao moja "online kuharica", mjesto gdje ću bez obzira gdje se nalazila, moći doći do mojih recepata, umjesto da ih skupljam i čuvam po bilježnicama, papirićima, u mobitelu, na kompjutoru i sl. Međutim, nisam očekivala da će ga i ostatak internet populacije početi čitati i slati mi komentare, pitanja, pohvale i poticati me na pisanje. Iako imam jako malo slobodnog vremena, shvatila sam da ne mogu prekinuti to što sam započela jer sam počela pomagati ljudima. A to je ono što mi je najveća motivacija. Zato danas držim radionice, objavljujem recepte na drugim portalima i stranicama i širim svijest o dobrobiti sirove hrane, potičući ljude na promjene.

Početak je uvijek najteži, kako uvesti određene navike u svakodnevicu koje će nam pomoći pri željenom finalnom rezultatu- ZDRAVLJU!

Tina je svoje nove navike započela jutarnjim smoothi-jima, a ovako otprilike izgleda njezin cijeli dan što se prehrane tiče...

Dakle, dan započinjem sa zelenim smoothijem (u kojem mi se pridruži suprug, a već neko vrijeme i svekrva-koja je oduševljena i kaže da više ne bi mogla živjeti bez njih:). Na poslu jedem doručak koji obično kao bazu ima chia sjemenke ili granolu s orašastim plodovima  ili neku varijaciju na temu s proklijalom heljdom. Užina je voće ili šaka orašastih plodova ili nešto sirovo-slatko. Za ručak jedem veliku salatu. Prije nego što odem s posla, pojedem još jednu užinu. Nakon posla ponovo ručam salatu i/ili sirove krekere s namazom ili toplu sirovu juhu. Navečer nekada jedem, a nekada ne, ovisno o danu.

Svi imamo neke prefernce što se pripreme hrane tiče, pa tako Tina najviše voli eksperimentirati sa SALATAMA! :D

Neizmjerne su mogućnosti odabira i kombiniranja glavnih sastojaka, dresinga i dodataka.

A najviše voli jesti...SIROVE DESERTE!

Jednom je jedna moja kolegica rekla da su sirovi deserti hrana koja dolazi s druge planete i da nikada tako nešto fino nije jela. Složila bih se s njom :)

Ponovo napominjem koliko su AKTIVNOST I TJELOVJEŽBA bitni za cjelokupno zdravlje. Tina bi dala i poseban naglasak na boravak na otvorenom, u prirodi, s čime bih se i ja također složila, a evo i zašto!

 Priroda vas instant oslobađa stresa, smanjuje visoke frekvencije rada mozga, puni vas kisikom i čini vas sretnima. Ako uspijete za sebe naći vrstu tjelovježbe koja objedinjuje i prirodu, niste mogli bolje učiniti za sebe. Samo neka od ideja su: bicikliranje, trčanje, brzo hodanje, planinarenje. No, već će i obična šetnja učiniti puno za vas i vaše fizičko i mentalno zdravlje.

Meni osobno je najdraže trčanje Maksimirom i bicikliranje s obitelji. Kako živimo tik uz šumu, s djecom često šećem šumom gdje nam je omiljena igra spašavanje vila i vilenjaka. Kad narastu, vjerojatno ćemo početi sa skupljanjem gljiva i ljekovitih trava, no za sada vile i vilenjaci još prolaze.

A neizostavne namirnice u Tininoj kuhinji su...

...svježe voće i povrće jer su oni osnova moje prehrane i temelj su raw food filozofije. Od ostalih namirnica uvijek imam orašaste plodove jer su oni baza za granolu, izradu mlijeka, ponekad smoothija, raznih superfood napitaka koje pripremam. Chia sjemenke su mi uvijek pri ruci jer su mi čest izbor za doručak. Tu je i maslinovo ulje, koje kod mene teče u potocima koliko ga trošim za salate, namaze, izradu čipseva od povrća. Ne smije se dogoditi ni da ostanem bez meda, jer je on glavni zaslađivač u našem domu. Tu su još i heljda, suncokretove, sezamove i bučine sjemenke, oljuštena i neoljuštena konoplja te konoplja u prahu, začini poput vanilije u prahu, cimeta, đumbira, sušenog kopra, češnjaka i luka u prahu, papra, chili papričica...

Neki bi rekli, mnogo je tih namirnica, a ja shvaćam Tinu i kako je teško odvojiti tek nekoliko bitnih! Vjerujem da bi vrlo lako još mogle nastaviti ovaj niz.. :)

A sada je vrijeme i da vi kušate fini SIROVI ČIPS OD PROKULICA!

Prokulice očistite i operite. Odrežite donji dio kako biste lakše odvojili listove. Svakoj prokulici odvojite listove do kuda god možete. Središnji bijeli, tvrdi dio možete prerezati na pola i također ga iskoristiti.

U velikoj zdjeli prstima dobro umasirajte maslinovo ulje, sol i papar u listove prokulica.

SAVJET: iako ćete možda poželjeti dodati više od jedne žlice maslinovog ulja, nemojte to učiniti, jer će čips biti premastan kada ga posušite.

Položite listove prokulica na ladice dehidratora i dehidrirajte na 45 stupnjeva Celzijusa oko 12 sati. Znat ćete gotovo kada čips postane hrskav.

Ono što ćete primijetiti je da listovi nisu promijenili boju i postali tamno zeleni, već su zadržali svoju svježu, svijetlozelenu boju.

Čips pohranite u staklenke koje ćete dobro zatvoriti, kako ne bi ušla vlaga. Možete ih držati na sobnoj temperaturi.