Dugo sam razmišljala želim li uopće krenuti sa pisanjem ovog intimnijeg posta ili ga ostaviti na nekoj površnoj razini i shvatila da se zapravo ne moram dvoumiti i da želim podijeliti sa vama neko svoje životno iskustvo koje ovoga puta nije vezano uz prehranu, kozmetiku,  niti uz putovanja u širem smislu već o svom putu i promjenama i radu na sebi kroz koje svakodnevno prolazim. 

Mislim da svima pomažu tuđa iskustva, razgovori pa i knjige, odnosno nova saznanja o određenim temama i situacijama, pa tako mislim da je neke stvari bolje reći jasno i glasno pa ostati živ nego držati za sebe.

Svi smo mi u potrazi sa svojim putom, no nekad nas život jednostavno zatekne i pretvori neke naše planove u prah i tu se mi znamo malo pogubiti. Teško je prihvatiti nešto što ne želimo prihvatiti, a moramo ako želimo nastaviti u miru sa svojim životom.

No da se vratim nekoliko koraka unatrag da biste shvatili o čemu pričam...

Prošle godine ostala sam bez najvažnije mi osobe na cijeloj planeti. Dogodila se iznenadna smrt, a osjećaj koji je uslijedio je kao da vam netko izmakne stolicu na kojoj ste upravo htjeli sjesti i iščupa srce svom snagom! Osjećaji su se mjesecima koji slijede ispreplitali sa zbunjenjošću, ljutnjom zbog takve nepravde, iznimnom tugom, pa čak i smirenošću. I tako ukrug! Sad shvaćate onu, "Isplaniramo beskonačnost, ali nas iznenadi neplanirani kraj", i tu nastaje tvrdgolavo odbijanje prihvaćanja trenutne situacije koja naravno vodi konstantnoj patnji, a to je izbor koji sami činimo, svjesno ili ne...patimo ako želimo patiti.

Pitanje koje je uslijedilo tada i sada: "Želiš li proživjeti ovaj život u ljubavi, miru i sreći ili zapasti u depresiju i pitati se čemu smisao svega?".

I to je zapravo ključ, odluka koju morate donijeti i pokušati živjeti u skladu sa njome i pronaći unutarnji mir, te  zapravo prihvatiti svoje trenutno stanje i zatim otpustiti određene emocije. Tu sam se povremeno znala naći u još većoj dilemi...kako mogu biti sretna sa trenutnom situacijom ako to nije ono što želim, kako mogu prihvatiti nečiju smrt ako zapravo tu osobu želim pokraj sebe, i pazi sad ovo...biti u dubini sretna i smirena?!?

Eeeeh, trnovit je to put dragi moji, zato vam i želim preporučiti neke knjige koje će vam možda pomoći kako biste zapravo shvatili povezanost sebe sa cijelim Svemirom, koliko je zapravo ovaj Svijet moćan i koliko je cijeli naš životni tok zapravo prirodan, a još nešto izvanrednije je kad shvatite da samo Vi imate kontrolu nad svojim osjećajima i životom.

Vaša sreća i mir ne ovise o ljudima, okolini ili nekim događajima, već ste vi oni koji imate kontrolu nad svime!

Moj put ka shvaćanju i prihvaćanju života počeo je prije nekoliko mjeseci sa knjigom Tomislava Perka, vjerovali ili ne "1000 dana proljeća", gdje sam u biti shvatila važnost prihvaćanja ljudi i situacija bez predrasuda. Nije to jednostavan zadatak i često moram stati i podsjetiti se zapravo na tu činjenicu i kako biti što slobodniji i otvoreniji, odnosno iskreniji prema samima sebi i prema drugima.

Nakon te knjige uslijedile su i knjige Hrvoja Šalkovića gdje sam samo produbljivala svoj osjećaj slobode i sreće, i vidi čuda, to je bio period kada sam dala otkaz u firmi gdje sam radila 2 godine, jer sam jednostavno osjećala da je vrijeme za promjene i ohrabrila se učiniti taj prvi korak za kojim, ruku na srce, ne žalim ni sekunde.

Dva mjeseca provela sam kući i radila na samoj sebi. U međuvremenu pročitala sam još jednu knjigu na preporuku prijatelja, "Put mirnog ratnika", autora Dana Millmana. Zapravo bi prava riječ bila progutala sam tu knjigu u 2 dana, a ne pročitala!

Autor vas u knjizi vodi kroz svoje putovanje prema sreći i unutarnjem miru i način na koji pobjeđuje svoje strahove i depresivne trenutke, odnosno način na koji se bori protiv vlastitog lažnog Ja, odnosno ega. Zbilja fenomenalna knjiga!

Ovoga ljeta sam na svom sezonskom radnom mjestu u umjetničkoj galeriji imala puno slobodnog vremena pa sam nastavila svoju "obsesiju" knjigama i pročitala "Tajnu" autorice Rhonde Byrne gdje je naglasak na zakonu privlačnosti i povezanosti sa Svemirom. Tu sam shvatila važnost pozitivnih misli i frekvencija koje odašiljemo Svemiru i koje nam se na taj način i vraćaju. To sam iskusila i na vlastitoj koži, tako da preporučam svima da pokušaju to primjenjivati i u vlastitom životu.

I stižemo do knjiga koje su me skroz "pomutile" i zapravo koje mi i dalje najviše pomažu, a to su knjige Eckharta Tollea. Prije njih sam pročitala "Put prema ljubavi", Deepaka Chopre koja mi je poslužila kao uvod u knjige Tollea, a to su redom: "Govor tišine", "Moć sadašnjeg trenutka" te "Nova Zemlja".

Naglasak da je sve što postoji na ovome Svijetu, ovaj trenutak, da ne postoji ni prošlost ni budućnost nego samo sadašnjost i kada se uspijete povezati sa samim sobom i shvatiti da um može biti naš najveći neprijatelj i stvarati puno negativnih emocija koje se manifestiraju  kroz ego i znaju često stvarati patnju, kada shvatimo da smo svi zapravo jedno sa cijelom planetom, uspijevati dostići kompletan osjećaj smirenosti.

Toliko je detalja o kojima bih sada pisala, ali tekst nikada ne bi došao kraju, pa ću samo reći da ukoliko želite ostvariti trajni osjećaj sreće i pronaći unutarnji mir, pročitajte ove knjige. Meni je "Govor tišine" bila dovoljna. Pisana je u "sutrama", kratkim mislima o određenim temama i zbilja je fantastična. "Moć sadašnjeg trenutka " i "Nova Zemlja" će samo produbiti tu tematiku i pomoći da dublje uđete u sebe i oslobodite se misli.

To bi bilo to za sada, nadam se će netko od vas pročitati bar jednu od ovih knjiga koje sam podijelila sa vama jer nemate što izgubiti već samo dobiti. To nije izgubljeno vrijeme već kvalitetno vrijeme koje će vam pomoći da svaki dan radite na sebi.

Javite mi vaše dojmove, veselim se čuti vaše mišljenje i možda koju preporuku sa vaše strane.

Pusa svima & kako bi moj sadašnji dragi rekao, budite ljubav!