Budući da nam je sjedište Toskane bila Volterra u 6 dana koje smo ondje proveli, svakoga dana birali smo drugu destinaciju kako bi uspjeli vidjeti i doživjeti što više.

Nažalost, vrijeme nas nije baš poslužilo u Firenci, tako da nismo uspjeli obići sve ono što smo željeli, ali ću vam kroz slike, nadam se, bar malo dočarati ovaj predivan grad.

Ako dolazite iz smjera Volterre ili Siene, naići ćete na vidikovac koji gleda na rijeku Arno i cijelu Firenze.

Postoje dva vidikovca: jedan je vrlo popularan među turistima, Piazzale Michelangelo sa koje puca pogled na grad i nalazi se na lijevoj strani ceste, dok se drugi vidikovac nalazi sa desne strane ceste i naići ćete na njega minutu prije trga Michelangelo. 

Jedini problem je što nemate mjesto za parking pa se morate snaći, no njegov brežuljak je viši, manja je gužva,a prepoznati ćete ga po tome što se ondje nalazi groblje.

Firenca je glavni grad pokrajine Toskana, leži na rijeci Arno i poznat je od davnih dana kao kolijevka talijanske renesanse.

Godine 1982., UNESCO je uvrstio stari povijesni centar na popis svjetske baštine, definitivno zasluženo, budući da ovaj grad mami uzdahe svojom arhitekturom, kulturnim bogatstvom, no i romantičnim šetnicama pored rijeke.

U Firenci danas živi preko 370.000 stanovnika, no konstantno vrvi turistima, tako da ćete tokom svakog godišnjeg doba zateći gužvicu ulicama ovoga grada.

Katedrala Santa Maria del Fiore.

Ako ste slatkoljupci, nemojte propustiti Magnum Firenze, koji se nalazi baš prije dolaska na samu katedralu.

Radi se o nekoj vrsti slastičarne/kafića koji su se otvorili diljem Italije, gdje možete doći i uživati u omiljenom sladoledu.

Sami slažete svoj Magnum sladoled, tako da je užitak zagarantiran!

Put nas je doveo do Piazza della Repubblica, gdje se nalazi ulaz u Stari grad. 

Ovdje se dogodio jedan zbilja magičan trenutak koji neću nikad zaboraviti...na trenutak mi se učinilo kao da je vrijeme stalo.

Vodeni baloni letjeli su duž cijelog trga dok je u pozadini svirala lagana muzika Snow Patrola, na akustičnoj gitari. Tada sam osjetila duboki unutarnji mir i taj osjećaj će me uvijek pratiti kad budem pomislila na taj trenutak.

Nažalost u nedostatku vremena, ali i nepogodnim vremenskim prilika nastavili smo ravno kako bi uspjeli barem doći do Ponte Vecchia, zanimljivog starog mosta na kojem se nalaze samo skupocjeni butici, posebice nakita, no doživljaj na njemu je ipak poseban uz pogled na Firencu iznad rijeke Arno.

Nismo uspjeli doći na trg gdje se nalazi David i posjetiti Uffizi muzej kako bi vidjeli pravo remek djelo Michelangela, pa niti obići još neke bitnije znamenitosti grada, kojih tu definitivno ima, no recimo da smo si to ostavili za neki drugi put.

Prošli smo njihov Mercato Nuovo gdje prodaju raznnorazne kožne stvari i šalove i došli do fontane famozne brončane svinjice, "Il Porcellino".

Ukoliko taknete nosić ove divlje svinje i stavite novčić u njena usta, to će vam donijeti sreću u životu.

Ukoliko novčić padne iz njezinih usta u fontanu i na taj način ispere se vodom, ne samo da ćete imati sreće nego ćete se i zasigurno vratiti u ovaj renesansni grad.

I tako stignosmo i do Pize, nekadašnjeg bitnog ekonomskog, trgovačkog i političkog središta Toskane; grad koji je uz Veneziu, Genovu i Amalfi bio od iznimne strateške važnosti zbog svoje pozicije na moru.

Pizu smo posjetili odvojeno od Firence, no odlučila sam ih smjestiti zajedno u ovom postu kako bih u idućem mogla pokazati čari manjih gradića: Siena, San Gimignano te Lucca.

Iskreno, nisam znala što očekivati od Pize, mislila sam da je zona gdje se nalazi Kosi toranj veća i drugačija, no on se zapravo nalazi na Piazza del Duomo-Piazza dei Miracoli, koja vrvi turistima koji su u potrazi sa svojom savršenom fotkom sa tornjem.

Ostale djelove grada nismo istražili tako da ću vam samo pokazati ono po čemu svi znamo Pizu!

Meni osobno sam grad nije ostavio neki poseban dojam, no svi smo druagčiji. Možda ću nekom drugom prilikom dobiti novi uvid u ovaj grad i promijeniti mišljenje. ;)

Prvi susret sa skoro svakim gradom u Italiji izgleda ovako...

Kosi toranj je zvonik romaničke katedrale, dio katedralnog kompleksa u Pisi. Izgradnja tornja započela je 1173. godine, no završena krajem 14. stoljeća. Budući da su temelji tornja postavljeni u pijesku, pretpostavlja se da je to razlog košenja tokom godina, što je i razlog zašto su radovi bili obustavljeni na samom početku, tako dugo godina.

Toranj je visok 55 m, promjer mu je 16 m, a vrh mu je nagnut 4 m u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 mm godišnje, te je stoga bio je zatvoren za posjete od 1990. do 2001.godine zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tom prilikom toranj je ispravljen za 45 cm te je ponovno otvoren za javnost.
Cijeli je toranj sagrađen od bijelog mramora, a u zidove je ugrađeno stubište sa 300 stuba što vode do vrha kule. Kažu da ljudi koji se tim stubama popnu na vrh tornja imaju veličanstven pogled na grad i more, udaljeno deset kilometara. Mi nismo probali zbog gužve, ali vjerujem da se vrijedi popeti.

Piazza dei Miracoli glavni je trg u Pizi, okružen zidinama iz srednjeg vijeka i važno je kulturno, vjersko i turističko središte grada.

Drago mi je što smo posjetili ovaj dio Toskane i vidjeli ovu famoznu građevinu, no naš posjet ovome mjestu završio je za 30 minuta. Sve u svemu, meni osobno nije ostavio neki spektakularan dojam, no nitko ne može reći da ovaj trg ne odiše impozantnošću.

Priču o romantičnoj Toskani završavam u idućem postu, kada vas vodim u Sienu, San Gimigano i Luccu.

Do tad, pišite i planirajte svoja vlastita putovanja i šaljite vlastite preporuke i ideje kako bi se svi inspirirali za još jedno nezaboravno putovanje!

"Putovanje je više od gledanja znamenitosti, to je duboka i trajna promena ideja življenja."

 Miriam Beard