Još jedna godina je iza nas...prosinac je za mene uvijek bio mjesec sjete i sjećanja na protekle godine, topline i ljubavi, ali i razmišljanju o novim ciljevima i planiranju kako ih ostvariti.

Prošlog prosinca i nisam baš bila puna motivacije i sreće i tražila sam način kako da se iščupam iz svog "low" stanja i vratim si želju za svime onime što me inače motiviralo i veselilo, odnosno za životom! Smrt voljene osobe vas uvijek na neki način isprazni, pogotovo kad je iznenadna, tako je da prava borba pokušati ponovo stati na noge sa smješkom na licu!

Između ostalog, odlučila sam uzeti jednu staklenku u koju sam ubacivala sve sretne i prijelomne trenutke u 2016. godini kako bih sakupila što više lijepih i nezaboravnih događaja koji su me na neki način obilježili.

Uskoro ću otvoriti svoju prvu staklenku punu uspomena, no već sam spremila novu, kojoj se unaprijed mnogo veselim.

Na neki način je to "scrapbook" vaše godine i čitajući svoje male zabilješke, biti će kao da listate vlastiti album i gledate slike svojih značanih trenutaka.

Nije tajna da sam ove godine i jako puuuuno čitala...i to psihološke knjige!

Već sam pisala o svojim prijelomnim knjigama koje su me natjerale da otvorim oči i sagledam svoj život sa drugačije perspektive, no jedna mala simpatična knjigica, pronašla je način da se došulja do mene kako bi zajedno na neki način rekapitulirati sve što sam ove godine "učila" , no sa određenom dozom humora!

To je prekrasna knjiga, zanimljivog naslova; "Slonica koja je izgubila sreću", budističkog australskog autora Ajahna Brahma.

Kod čitanja prve stranice knjige, znala sam da je pun pogodak!

U knjizi sam pronašla sebe u bezbroj životnih situacija, na koje Ajahn Brahm daje tako jednostavna rješenja sa velikom dozom humora.

Priče su vrlo jednostavne, pristupačne i zbilja, gotovo svakodnevno ih se sjetim kod suočavanja nekih svojih situacija i stanem kako bih zapravo promislila o onome što radim i kako reagiram.

Shvatila sam koliko sam zapravo impulzivna nekada i nestrpljiva, bez nekog posebno razloga, što se može negativno manifestirati prema drugima. Nekad sam i češće krivila druge za neke svoje bezazlene glupave situacije, a sada samu sebe uhvatim i povučem za rukav kako bih se zaustavila i u biti shvatila da mogu tako povrijediti nekoga, ali i u konačnici sebe.

Evo nekoliko citata iz knjige...

"Neka vaš um bude poput prazne police, s dovoljno prostora za uživanje u daru koji je uvijek nov-trenutak sadašnjosti."

"Kada si umoran, nauči se odmoriti, a ne odustati!"

"Kada ugazite u pseće govno, nemojte se ljutiti i obrisati ga s cipele. Umjesto toga, nasmiješite se i ponesite ga kući. Tamo ga možete otresti ispod stabla jabuka u vrtu. Sljedeće godine, jabuka će biti više, a biti će sočnije i slađe. No, kada ju zagrizete, morate se sjetiti da zapravo grizete pseće govno..sada pretvoreno u sočnu jabuku!

Isto tako, kada se nađete u bilo kojoj od životnih kriza, to je kao da ste ugazili u pseće govno. Umjesto da se ljutite, budete ogorčeni ili potišteni, ponesite to govno kući i zakopajte duboko u svoje srce. Uskoro ćete biti mudriji i suosjećajniji. I upamtite, što je sva ta sočna mudrost i slatka ljubav? Pasje govno života pretvoreno u nešto drugo....

Problem mnogih ljudi današnjice. Žive u stanovima, odsječeni od prirode, bez vrta u kojem bi se sranje transformiralo u voće."

Ovoga listopada, posjetila sam Milano i svoju dragu prijateljicu koja mi je tada poklonila, pazi sad, bojanku!

Na njoj je bilo nešto u stilu "Colouring book for relaxation and peace". Pomislila sam kako je to divan dar, obzirom da se nismo dugo vidjele i da zna koliko mi je teška protekla godina bila kada sam na neki način ostala sama i izgubila jedan veliki dio sebe, koji je zapravo cijelo vrijeme  tu, samo mi je trebalo vremena da ga ponovo pronađem i da to uopće shvatim.

Ipak, mislila sam da ju neće nikada ni taknuti jer kao "Tko ima vremena za to?!".

Kad smo se vratili sa naših putovanja, budući da trenutno nisam fiksno nigdje zaposlena, shvatila sam da je konačno došao red na mene, da se malo posvetim sama sebi i da se razvijam.

Tako sam si kupila bojice i jednog jutra samo krenula....

Karen, šaljem ti jedan veliki zagraljaj i jedno veliko hvala! Ispostavilo se da je ova mala bilježnica upravo idealna za opuštanje, ali i za inspiraciju!

Ps. Tako sam se malo i ohrabrila i konačno krenula raditi na jednom od nadam se mnogih, projektića o kojem ću vam uskoro otkriti više!!

Osjećala sam kao da sam opet ona mala curica koja je znala sate provoditi sa sestrom u sobi, škrabajući, uživajući, crtajući i pritom razvijajući se.

Moja preporuka: "Kupi colouring book!" :D

Za kraj, ono što želim svima vama i sebi...

Nauči se prepustiti, otvoriti oči i stvarno vidjeti i osjetiti, voljeti, postavi si cilj i kreni prema njemu, kod svih padova pronađi put za nastaviti dalje hrabrije i odlučnije, putuj i upoznaj, manje straha i otvori um. Pronađi svoj unutarnji mir i živi!

Drago mi je zbog svih ružnih i loših situacija koje su mi se tokom života dogodile, a i pogrešaka koje sam napravila, pa čovjek sam!

Sad znam više, cijenim više, volim više, čak sam dopustila srcu da se opet otvori i zaljubila sam se!

A sad ću uzeti jedan prazan papir na kojem će pisati 2017.

Sve moje želje, snovi i inspiracije naći će se na tom praznom bijelom papiru.

Sve ću zapisati, čitati i dodavati, a idućeg prosinca...znati ćemo više. :)

Hvala što me čitate, ovaj mali kutak i vi ste moja prava inspiracija!