Koncert mog najdražeg pijanista Ludovica Einaudia poveo je nas je na put u Milano u ovo adventsko razdoblje.
Post o prvom posjetu Milanu nađite ovdje.
Prošle godine smo u listopadu prvi put posjetili Milano (post pod putovanja na blogu), kao zadnju destinaciju naše tour de Italia.
Iskreno, nisam bila nešto pretjerano oduševljena gradom nakon posjeta prekrasne Toskane i Rima jer mi se sve činilo užurbano, uštogljeno, no svakako sam se oduševila Duomom koji je na mene ostavio poseban utisak.
Tada smo u Milanu bili jedan dan, dok smo ovoga puta proveli dva dana i uspjeli smo istražiti puno više kutaka grada, smirenijim tokom, i naravno ovo adventsko razdoblje je učinilo svoje.
Grad pod blagdanskim lampicama i ukrasima jednostavno zrači životom, naglašava se njegova ljepota i šetnja ulicama je jednostavno privlačnija, iako se blještavila dućana nisu smanjila, dapače...no ovoga mi puta to nekako i nije smetalo.
ps. Na trgu ispred Duoma nam je neki random tip napravio pet milijuna fotki. Sam nam je prišao i naravno na kraju očekivao novce...nešto sitno smo mu dali, ali zato dobili brdo lijepih fotografija. Skužili smo da ima brdo takvih tipova koji kruže sa fotoaparatima oko vrata (možda su i fake) i onda se ponude raditi fotke sa tvojim fotićem, kao za ništa, ali na kraju bubnu cifru, pa ako upali dobro, ako ne uzmu šta im daš. Nekako nam je bilo malo lakše dati mu naš fotić da nas fotka jer na trgu ima zbilja brdo policajaca. Eto, i to smo probali.
DAN 1
Kao što sam već gore napomenula, glavni razlog dolaska u Milano u ovo doba godine bio je koncert mog najdražeg pijanista Ludovica Einaudia, čije sam karte za koncert kupila još u kolovozu, pa sam nam tako isplanirala mali izlet u Milano i Veroni kako bi usput uživali i u adventu, zbilja posebnom razdoblju godine kada je sve nekako ljepše, slađe i kada nam je svima toplije oko srca.
Naša Pula ne pruža baš neki poseban adventski duh, pa je ovaj mali getaway zapravo bio pun pogodak!
Ovoga puta izabrala sam Hotel Milano Navigli ***, čija je lokacija zapravo idealna za sve koje se ne želi voziti autom/taxijem/tramom već uživati u šetnjama gradom.
Manji hotel, sa odličnim komotnim sobama, nalazi se na glavnoj ulici Corso di Porta Ticinese, no iako je se nalazi na cesti, izolacija zvuka je odlična i uopće se ne osjeti buka izvana. Imali smo noćenje sa doručkom koji je također bio prilično dobar. Cijena nije bila baš najjeftina, no ni pretjerano skupa, boravišna taksa je 4,00 eura/po danu + 20,00 eura parking (200 m od hotela) po danu. Mi smo došli autom, tako da nam je bilo bitno da hotel ima opciju parkinga.
Pogled iz sobe gleda ravno na Porta Ticinese & Navigli di Milano (prekrasne šetnice uz rijeke koje su u ovo doba godine preslatke pod sitnim svjetlima ukrasa).
Od hotela do samog centra grada, Duomo di Milano, imate 15-20 minuta hoda i hodate samo ravno duž glavne ulice Corso di Porta Ticinese.
Jako ugodna i lijepa šetnja.
Pored hotela naletili smo na cool mjesto California Bakery gdje smo se fino ugrijali uz čaj i kolačić.
Inače imaju fora doručke, bruncheve i slastice u american stilu za sve one koji to vole.
Mene je oduševila jedna mala sitnica...odmah kod ulaska , kada smo se smjestili, konobarica je donijela na stol bokal svježe vodu sa limunom/limetom i mentom, što je super za malo osvježenje dok čekate naruđbu.
Probali smo cheesecake koji meni nije bio nažalost toliko dobar, jer sam navikla raditi cheesecake sa posnim sirom :D i vege burger od quinoe koji je bio prilično dobar. Najviše mi se svidio ugođaj u lokalu i detalji koji se tamo nalaze.
Drugi lokal za popiti cugu ili pojesti koj finger food ili nešto kuhano odmah preko puta hotela je La Trottoir, malo mjestašce, opuštene atmosfere, fine klopice (ništa extra) i nije baš jeftino. Zapravo gdjegod smo nešto pojeli i popili, dvjesto, tristo kuna ode odmah, negdje čak i više.
Fino je mjesto, ako vam se neda uopće nigdje hodati i tražiti nešto, već samo gricnuti kakav tapas i popiti čašu vina ili pive.
Navečer smo prošetali do rijeke i do tzv Navigli, doslovce 2-3 minute od našeg hotela pješice.
Tražili smo lokal kako bi nešto pojeli pa smo prvu večer jeli u malo restoranu/pizzeriji Premiata Pizzeria.
Pizza je bila ukusna, ali ništa spektakularno, dok su cijene pizze u Milanu svakako skupnje nego kod nas...rang je negdje između 10-15,00 eura za pizzu.
Na Naviglima, naći ćete brdo restorančića, pivnica, barova, pa smo tako našli jedno dobro mjesto za popiti piće na preporuku lokalaca, Movida. To je bar i ujedno restorančić, tako da možete sami birati što ćete tamo, ukoliko se odlučite ići. Mjesto je bilo krcato, tako da lokalci svakako vole ići tamo.
Drugu večer išli smo nakon koncerta u 23.00 h na mali zalogajčić u Al Coccio, prekrasno malo mjesto, totalno opuštena atmosfera sa velikom selekcijom piva. Ja sam jela piadinu, a Sanjin tartar Cheeseburger.
Poslužuju pivo u prefora šalicama, kao što vidite i na fotkama! Svakako preporučam.
DAN 2
Obišli smo Mercatino di Natale- božićni sajam na Piazza del Duomo, prošetali kroz Galleriu Vittorio Emanuele i razgledali dvorac, Castello Sforzesco (samo izvana) i zonu Brera, ugodnu za šetnjicu.
Koncet L. Einauidia i njegova banda održan je 14.12. u Teatro del Verme, skroz rasprodan kao i preostalih 9 datuma u Milanu i sve što ću vam reći je Wooow!! Jedan od ljepših događaja u mom životu. Fotić nisam uzimala, samo koja uspomena sa mobitelom, tako da ću to izostaviti u ovom postu. ;)
Castello Sforzesco u pozadini...