Krećemo rano ujutro iz Rovinja i nakon 4 sata , evo nas u Veneciji gdje nas je dočekao prolom oblaka.

Ulaskom brodom u grad koji vozi do njihove glavne luke Stazione marittima pruža poseban osjećaj i dobrodošlicu u bajkovitu Veneciju. Izgleda nevjerojatno, kao da ulazimo u neki suludi svijet.

Odmah smo se zaputili prema "centru" grada preko jedinog drvenog mosta Ponte dell'Accademia i polako ali sigurno približili smo se Piazzi San Marco.

Usput, stajemo pokušavajući upiti sve detalje koje pružaju romantične uličice Venecije i na tren, bez obzira na kišu, zaboravljamo na sve i prepuštamo se talijanskoj idili. Kiša staje, fotkamo, šetuckamo, usput primjećujući da je dobra stvar što smo si doma spremili panine jer su cijene u svakom mini kafiću ili restoranu bolesno skupe (pizza Margherita u centru- 25,00 eura, a kamoli još piće i cijena usluge i sjedenja, dok se može naći fini restorančić/pizzeria blizu željezničkog kolodvora gdje Margherita košta 8,00 eura).

Količina ljudi, bez obzira na loše vrijeme je jedino što mi se nije previše svidjelo dok smo se divili pametnim venezianima i njihovom idejom i načinom na koji su izdigli ovaj najromantičniji grad na svijetu.

Vožnju gondolom smo preskočili ovoga puta (80,00 eura za pola sata) zbog valova i kiše, ali smo se zato vozili taxi boat-om uzduž Canala Grande do željezničkog kolodvora (90,00 eura- OMG!!- pola sata) jer smo se vratili u Pulu autom (Sanjin je imao mali anxiety napad u brodu:D ).

Taxi je zbilja fancy, tako da je to poseban doživljaj, ne bih se više vozila jer je preskupo, ali kiša nas je malo "uništila", pa smo rekli "Neki im bude!" i nije nam žao.

A sad idemo u vizualnu šetnju gradom... ;)